Daćemo zdravlje za šaku dolara

 Daćemo zdravlje za šaku dolara

Ne znam da li je Mojkovčanima važnije da neka svjetska kompanija kod njih dobro zaradi, od njihovog zdravlja i zdravlja budućih generacija koje će živjeti na ovom prostoru, kazao je Vlatko Rakočević jedan od osnivača prvog mojkovačkog ekološkog društva „Eko udruženje Tara“, reagujući na najave Švajcarske kompanije o otvaranju rudnika olova i cinka sa novim jalovištem, ali i na skromnu podršku tom projektu koja stiže i iz grada na Tari.

Ne mogu da shvatim razmišljanje mladih ljudi u nekim ne svim političkim partijama koji brzopleto podržavaju otvaranje rudnika i smještanje jalovišta u podnožju Bjelasice.Želim da vjerujem da je to samo zbog toga što ne znaju o čemu se zapravpo radi.Da se razumijemo, mislim da niko nije protiv rudnika, ali jeste svako dobronamjeran protiv toksičnog jalovišta, a te dvije stvari je nemoguće razdvojiti, osim ukoliko investitor ne bude transportovao taj otpad negdje gdje nikom neće smetati niti štetiti.

On je podsjetio na pogubne gubitke bivšeg jalovišta, saniranog prije desetak godina.

Poštovani moji sugrađani sjetite se 80-ih i 90-ih godina i jalovišta bivšeg rudnika pored centra grada, gdje je bilo deponovano preko 3.5 miliona tona najopasnijeg otpada.Sjetite se prašine sa tog jalovišta koja je godinama zasipala vaše prozore.Sjetite se koliko smo imali oboljelih i umrlih zbog te deponije.Prisjetite se 1992. godine kad je nabujala Tara načela branu jalovišta.Malo je nedostajalo da ga odnese, što bi bila ekološka katastrofa nezamisljivih razmjera. Šta mislite da li bi neka brana u podnožiju Bjelasice izdržala? Mi smo krajem 80-ih godina zbog jalovišta osnovali ekološko društvo, možda prvo u Crnoj Gori.Morali smo da ukažemo na posljedice deponije. Sa lokalnim Domom zdravlja i lokalnom upravom inicirali smo, 1990. godine izradu studije o stanju životne sredine u mojkovačkoj opštini.Završena je iste godine , radio je Medicinski zavod Titograd – zavod za zdrvstvenu zaštitu.Ispitivane su pijaće, tekuće i stajaće vode, biljni i životinjski svijet i koncetracija otrova u mulju jalovišta.Bila je svuda na desetine puta veća od dozvoljenih parametara, što je imalo velike posledice na zdravlje ljudi i svega živog, kazao je Rakočević.

Tek tada se, naglašava on, moglo naslutiti koliko je jalovište zaista opasno.Bio je to prvi ključni korak na putu ka sanaciji jalovišta, jer je u to trebalo uvjeriti nadležne.Tu su nam značajno pomogli ljekari Miroslav Rabrenović, Radovan Jovanović i Milovan Bogavac i kasnije ekološko društvo „Ekoturs“, na čelu sa njegovim predsjednikom Dragomirom Gilem Mrdovićem.Treba li sad ponovo da prolazimo kroz istu priču i iste muke koje su nam odnijele mnogo života? Niko od vlasnika te kompanije, ukoliko se rudnik otvori, neće ostati ovdje i izgraditi vikendicu pored jalovišta.Završiće posao, zaraditi dobro, a nama ostaviti mrvice i toksičnu deponiju, jer drugačije ne može biti.Treba li da damo zdravlje za šaku dolara.Nadam se, a znam da tako misli i najveći broj Mojkovčana, da se takav scenario ko god ga je zamislio, neće dogoditi, zaključio je Rakočević.

Izvor:Dnevne novine

Portal Mojkovac

Pročitajte još