Rutović: Možete mu mrtvom nasljeđe i spomenik ružiti, ali veličinu slobodarske heroike, nikada Nikšićanima i Crnogorcima otuđiti

 Rutović: Možete mu mrtvom nasljeđe i spomenik ružiti, ali veličinu slobodarske heroike, nikada Nikšićanima i Crnogorcima otuđiti

mr Željko Rutović

Kao da je znao što će se Nikšiću dogoditi dolaskom nove vlasti i izborom četnika na čelo opštine, mr Željko Rutović,  publicista i sociolog kulture objavio je krajem februara tekst „Ne može se kupiti osmijeh Ljuba Čupića“.
Rutović je tada, između ostalog, napisao:
-Možete mu mrtvom nasljeđe i spomenik ružiti, ali veličinu slobodarske heroike, nikada Nikšićanima i Crnogorcima otuđiti.
Znao je on kakvi dani predstoje Nikšiću. Znao je da će se dogoditi ono što se dogodilo sinoć u centru Nikšića i da će to biti rezultat pripadnosti koja ne krije fašističke tekovine i zadovoljstvo i ponos četničkom ideologijom.
Na pitanje Radio Skale da li je ovaj sramni čin rezultat tolerantnog odnosa vlasti prema sve češćim nasrtajima na slavne tekovine NOB-a i antifašizma, koja se Crna Gora ponosi, Rutović je kazao da je to očigledno i da za ovu strukturu čak ni veličina heroja epskih razmjera kakav je Ljubo Čupić, ne predstavlja ništa. Tačnije, on je samo jedan od neprijatelja četničke ideologije, one koja ga je jednom već ubila. Zato je, objašnjava naš sagovornik, potpuno prirodno očekivati da Čupića ubija i ova vlast. Razlikuje se samo način izvršenja. Ovaj je primitivniji, podliji i sramniji od onoga.
Zbog toga je, objašnjava Rutović, potpuno prirodno da predsjednik Opštine Nikšić Marko Kovačević, inače deklarisani četnik, kaže kako je čin skrnavljenja spomenika Ljuba Čupića loš zato što se dogodio u samom centru grada i na javnom mjestu prije svega, a tek onda što je kao pokriće onome ko je ovo uradio poslužio jedan od spomenika u centru. Ovo je izjava sramna ali je, smatra Rutović, ona rezultat promišljanja politički nezrele i nedorasle ličnosti, ne samo za funkciju koju obnaša, već i za svaku drugu, kad jednog dana ova koalicija zastiđa ne bude činila vlast. Kako drugačije tumačiti njegove riječi, osim čiste gluposti. Zamislite, kaže Rutović, predsjednika opštine koji ovaj primitivni atak, ovu sramotu grada i države, opravdava riječima:
„Uostalom niko ne može biti odgovoran za to što je neko odlučio da, u očigledno pijanom stanju, svoje fiziološke potrebe ovako uprazni, osim onoga ko je to uradio“. Ovo je zaista ljudska ali i civilizacijska sramota i posrnuće Nikšića, grada koji se prepoznavao po kulturi i obrazovanju. Danas, na žalost, u mnogome na uriniranje, koje predsjednik četnik brani ljudskom potrebom da se pijani uprazni. Nevrenovatno zaista!
Na pitanje kako je moguće da ovakva ličnost bude gradonačelnik Nikšića, Rutović je odgovorio da je danas u Crnoj Gori sve moguće, pa i ovakav gradonačelnik, ali da ipak vjeruje da to neće dugo trajati. Znaće Crnogorci i njihovi saveznici, da se odbrane od ovog zla koji je zadesio. Treba imati strpljenja.

Svijet je vidio što se dešava Crnoj Gori. Neće to dozvoliti, ne toliko zbog nas, koliko zbog njih kojima nijesu potrebni novi požari na Balkanu.

Objašnjavajući zaključak predsjednika opštine Nikšić da je ružno da se ovakvi događaji koriste za napade na političke protivnike jer su u pitanju, incidenti kojih u svakom vremenu ima, Rutović kaže da je i iz ove rečenice jasno da Kovačeviću ni na kraj pameti nije bilo da osudi vulgarni čin nasrtaja na spomenik narodnom heroju Ljubu Čupiću. Kovačević ne misli drugačije od počinioca ovog zločina, jer da misli, to bi javno saopštio i osudio. Zatražio bi hitnu istragu i najstrožu kaznu za ovakva nedjela, jer bi to bila poruka multietničkom i multikonfesionalnom Nikšiću. Ali, kako da to uradi jedan četnik? Nikako, zaključio je Rutović.

Portal Radio Skala je odlučio da ponovo u cjelosti objavi tekst Željka Rutovića od 23. 02. 2021. godine. Tekst je pisan u susret lokalnim izborima u Nikšiću i oslikava raznorazne pritiske Srpske pravoslavne crkve, Srbije i Republike srpske i horde raznovrsnih plaćenika kojima je bio zadatak da utjeruju strah u kosti Nikšićanima, kako bi ih natjerali da ne daju podršku evropskom putu svoga grada.

Ne može se kupiti osmijeh Ljuba Čupića

Nikšiću ,,darovima“ u pohode

Piše mr Željko Rutović

Nećete naći primjer u političkoj parlamentarnoj praksi u kojoj lokalni izbori dobijaju značaj državnog, regionalnog, pa ako hoćete u zamišljenim snovima i projekcijama i geopolitičkog karaktera. Tu (ne)stvarnu sudbinu na svojim plećima nosi Nikšić. Nije mu prvi put da ga pohode znani i neznani, ali kao nikada do sad, mnogi se naprečac sjetiše i uželješe svoje ,,rodbine“ kojima se nekulturno za gosta, sa grbače ne skidaju već sedmicama. I sve to samo ,,rođaci“ iz srpskog sveta. Drugih ,,rođaka“ i nema. Čudni li su ,,rođački“ putevi. Nije ni vrijeme praznika, odmora ili nečeg sličnog, ali jeste njih, rođaka koji dolaze sa čudnim poklonima iz tog dalekog sveta. Ne žale rođaci ni na tehnici, a ni na novcu. Kakve boce i bombonjere. Nijesu ovo bilo koji izbori. Ovdje ,,rođaci“ rješavaju sudbinu svetosavlja, svetih interesa, jezika i crkve srpskog sveta. Kakva infrastruktura, kakvi trotoari i ulice, ima ko u Beranama da o ulicama brine.

No, ne zaboravite, vi koji naprečac pohodite Nikšić ovih dana i (s)vi koji mu donosite ,,darove“ onako kako se to gostu ne čini, bilo da ste zvani ili nezvani, ili ,,prijateljima“ samozvani, tek ničim i nikad nećete moći kupiti vječni osmijeh Ljuba Čupića uzidan u biće, dušu, kosti i temelje grada slobode. Kao i Sloboda i Pobjeda nosi samo jedno ime. Dolaziće, i odlaziće ,,pobjednici“ ali nikad niko nije živio, boravio, niti se u Nikšiću pamtio, ako se gradu slobode sa poštovanjem i dužnim sjećanjem nije ophodio.
Doći će i proći izbori, ali znajte da je grad u kog dolazite, davno i za vazda, vječno odabrao, prkos i ponos Ljubovog osmjeha kao znamenja etike i estetike crnogorske slobode. U kosmogoniji višeg reda gledaće vas Ljubo, gledaće vas i svi njegovi sljedbenici, pratiće vas osmijeh kome nijeste ni vični, ni dični. To je ukras lica Crne Gore koji se ,,poklonima“ u prolazu ne ruži. To je osmijeh koji ide uz obraz onoga ko drugog poštuje i čuva.
Baštinici i čuvari istinske slobode, heroike i tragike u borbi za čast i slobodu, ostaju vječno Čupić Ljubo i Baletić Joka, ostaju crnogorske patriote, komite, borci i antifašisti, pa zato nikad i niko ko slobodi tog duha nije pjevat sviko, ne može se oslobodiocem zvati, pa ma kakav ,,dar“ pokušao dati. Ne zaboravite, Ljubovo civilizacijsko vječno nasljeđe niti se kupuje niti se prodaje. Možete mu mrtvom nasljeđe i spomenik ružiti, ali veličinu slobodarske heroike, nikada Nikšićanima i Crnogorcima otuđiti.

Ne zaboravite, nadživjeli su i Ljubo i Nikšić prolaznike mnoge, zalutale i zabludjele u ideologiji mržnje ,,goste“, nadživjeće i mnoge njima slične, nadživjeće jer sloboda nosi samo jedno ime, tamo đe u razlikama, poštovanju i dostojanstvu različite vjere, kulture, imena i prezimena žive. Za neznance te slobode, smijeh Ljubov biće vječna i patnja i pratnja. Jer, sloboda taj crnogorski rodni list se ne kupuje, ona se živi. Zato, nije svaki ,,dar“ za uzdarje niti je svaki gost domaćina vrijedan. Dođete i prođete, u vaš svet pođete, a u vremenu ostanete nepomenikom, prolaznim, nebitnim i malim za vječnost slobode Ljubovog grada, svjetionikom svjetova dobra koji uvijek bijaše otvoren i srdačan za Građanina svijeta kojima se u svojoj istoriji i kulturi ponosio i o djelima njihove trajne baštine s poštovanjem zborio.

Konačno, obzirom da ne mislimo svi iz glave jedne kašike, vi što sa ,,darovima“ po zadatku vaše centrale Nikšić pohodite, još brže za sveto ime časti i crnogorske slobode prolazite.

Portal Mojkovac

Pročitajte još