Kad zvuk respiratora postane svakodnevica: Medicinska sestra Jovana Kalezić mjesecima brine o najtežim kovid pacijentima (FOTO)

 Kad zvuk respiratora postane svakodnevica: Medicinska sestra Jovana Kalezić mjesecima brine o najtežim kovid pacijentima (FOTO)

Foto: Privatna arhiva

Malo je onih koji za medicinsku sestru Jovanu Kalezić neće reći lijepu riječ. Osmijeh, ljubaznost, požrtvovanost i posvećenost poslu samo su dio onoga što krasi ovu djevojku. Kada je prije osam godina obukla bijeli mantil i postala dio velike porodice Kliničkog centra Crne Gore, znala je da nije pogriješila. Da je odabrala pravi poziv tvrdi i danas – kada je njen doprinos zajednici nemjerljiv, kada radni dan traje i do 24 sata jer sa svojim kolegama brine o najtežim kovid pacijentima na intenzivnoj njezi Interne klinike. Kako izgleda desetomjesečna borba, posao medicinske sestre u jeku pandemije, koje su to slike koje javnost često ne može da vidi pa stoga apele ne uzima za ozbiljno, Jovana priča za FOS.

Zvuk respiratora i slike ljudi koji se bore za svaki novi udah njena su svakodnevnica, a pored umora koji tokom deset mjeseci i te kako uzima maha, ne odustaje od potrebe da maksimalno pruži svoj doprinos protiv pošasti koja nas je zadesila. Ne krije da je u početku, kada su u Crnoj Gori proglašeni prvi slučajevi infekcije koronavirusom, osjećala ogromni strah. No, zajedno sa kolegama, hrabro je zakoračila u novu realnost jer su ljudski životi na prvom mjestu.

„Bila sam jako uplašena. Zbunjena. Osjetila sam da nas čeka izuzetno težak period; period pun neizvjesnosti. Trudila sam se da ne stvaram sebi previše panike u glavi jer moj poziv nalaže da samokontrola mora biti prisutna u svakom trenutku“, prisjeća se Jovana u razgovoru za FOS martovskih dana koji su nam umjesto uživanja u proljeću donijeli prve nevolje.

Kada su u Kliničkom centru Crne Gore krenuli da zbrinjavaju pacijente sa teškom kliničkom slikom, suočavajući se sa nepoznatim virusom, medicinski radnici su iz predostrožnosti morali da borave u karantinu. To su bili početni ali, nažalost, u cijeloj situaciji i najlakši izazovi na koje je naišla.

“Više od mjesec dana nisam vidjela ni jednog člana svoje porodice. Život mi se sastojao od toga da odem na posao i vratim se u hotel koji je bio predviđen za karantin. Ljudi su sve više obolijevali. Panika je sve više počela da vlada i logično je da se u svakom od nas javio strah. Trudila sam se da se fokusiram na svoj radni zadatak. Da ne dozvolim strahu da upravlja mnome”, priča Jovana za FOS.

A i kako drugačije raditi na intenzivnoj njezi Interne klinike bez hrabro, sa vjerom u bolje sjutra i nadom u ozdravljenje svakog pacijenta. Priznaje da su slike nemoćnih ljudi na respiratorima nešto što oni van zdravstvenog sistema teško mogu pojmiti.

Foto: Privatna arhiva
Foto: Privatna arhiva

“Možete misliti koliko je ovaj period korona virusa za sve nas težak jer se svakodnevno suočavamo sa slikama koje mogu nazvati ’borba za sopstveni život’. Nemoćna tijela koja su priključena na respiratore. Tišina i samo čujete zvuk uređaja. Pištanje. Otkucaji srca. Neizvjesnost. Svaki udisaj i izdisaj pacijenta doživljavam, na određeni način, lično. Molim se u sebi. Dajem svaki atom svog bića da maksimalno doprinesem potencijalnom oporavku. Ali, realnost je takva da se rijetko ko izvuče tj. izbori za sopstveni život. Možete zamisliti kako je medicinskom radniku kada svakodnevno svjedoči umiranju. Bolno. Jako bolno“, iskrena je naša sagovornica.

Radni dan u Kliničkom centru Crne Gore je dug… Sve započinje obaveznom procedurom kako bi protokoli bili ispoštovani i mogućnost inficiranja zdravstvenog radnika bila svedena na minimum, a potom kreću radni zadaci. Niko od zaposlenih ne zna kada će opet otići kući, odmoriti, dati sebi oduška. Umjesto uobičajenih osam, bude tu i više sati. Često ih ne vrijedi ni brojati jer kada bijeli skafander postane svakodnevica spašeni ljudski životi su jedini cilj.

„Dolazak na posao podrazumijeva detaljnu i veoma ozbiljnu dezinfekciju, oblačenje medicinske opreme i svih propratnih stvari koje su neophodne za početak radnog dana. Kreće dan koji je prepun strepnje, neizvjesnosti jer odjeljenje na kojem radim prima pacijente sa teškom kliničkom slikom. Objektivno gledano, radno vrijeme se sastoji iz nekoliko smjena; subjektivno gledano, imam osjećaj da živim u Kliničkom centru Crne Gore. Postoje smjene: 7h – 15h, 7h – 19h, 19h – 7h, a vrlo često radimo smjene koje traju i 24h (7h – 7h). Jasno vam je koliko je ovaj poziv težak i prepun odgovornosti”, priča Jovana za FOS dodajući da i po izlasku iz KCCG ne prestaje da poštuje propisane mjere jer zdravlje cijenu nema.

Foto: Privatna arhiva
Foto: Privatna arhiva

“Poštujem ih svakom trenutku. Maska, distanca, dezinfekcija ruku. Moram. Svi moramo! Pomenuću, opet, period kada sam bila u karantinu. Sjećam se momenta kada sam počela da klonem duhom i kada moja psiha više nije mogla da mi bude na raspolaganju. U tim trenucima, porodica je ta koja vas spašava. Jednog dana su me iznenadili majka, brat i sestre. Sreli smo se ispred hotela uz poštovanje svih mjera. To što sam mogla da ih osjetim u svojoj blizini, da ih vidim, za mene je bio neprocjenjiv životni momenat. To je bio trenutak kad sam shvatila da moram biti jaka i da uvijek budem iznad situacije.“

Kada smo kod mjera ne krije da je neprijatno iznenađena neodgovornim odnosom pojedinaca koji ne poštujući jednostavne propise  – nošenje maske, držanje distance i održavanje higijene ruku i prostora, ugrožavaju i sopstveno i tuđe zdravlje.

„Smatram da kada bi na trenutak vidjeli ono što moje kolege i ja svakodnevno svjedočimo, ne bi im padalo napamet da se ponašaju neodgovorno. I te kako bi se zapitali i preduzeli sve da ne dovedu sebe u stanje zvano ’borba za život’. Uvjerili smo se da korona virus ne bira“, kaže naša sagovornica.

Foto: Privatna arhiva
Foto: Privatna arhiva

A u trenucima u kojima nam svima treba snaga i solidarnost i sama se trudi da, kako kaže, održava balans duha i vjeruje da ćemo zajedničkim snagama izaći iz trenutne krize.

„Vjerujem da ćemo ovo zajednički prevazići i da će ovo biti jedna ružna prošlost. Daleko iza svih nas. Svakako, da bi se to desilo apelujem na sve građane da poštuju mjere i da istraju u namjeri da dobijemo ovu bitku. Ovo je borba svih nas. Ovo je borba za opstanak čovječanstva“, zaključuje Jovana za kraj razgovora za FOS.

Portal Mojkovac

Pročitajte još