Mojkovčanin iz Kine za FOS: Crnogorsku sapunicu je teško gledati i sa strane, a kamoli uživo (FOTO)

 Mojkovčanin iz Kine za FOS: Crnogorsku sapunicu je teško gledati i sa strane, a kamoli uživo (FOTO)

Foto: Privatna arhiva

Izvor: FOS Media

Kina, čarobna zemlja na istoku. Zemlja čaja, svile, pirinča, komunizma… Zemlja koja će nam, uz svoju radnu snagu, „podariti“ i auto-put. Ali, priznaćete, ne bi bilo u redu da samo Kinezi pronađu put do Crne Gore. Valja uzvratiti. Nađe se poneki naš čovjek, pobjegao iz svog grada, zemlje, u potrazi za boljim životom. Ovoga puta biralo se između Kine i Mojkovca, i prevagnula je Kina.

Sada, naš sagovornik Ilija Vuković studira na Akademiji lijepih umjetnosti u ovoj dalekoj zemlji, i kako kaže, vratiće se kući „samo ako bude morao“.

„Nakon završenog Fakulteta likovnih umjetnosti na Cetinju, ja i moj prijatelj Dušan Popović smo shvatili da u našoj zemlji nemamo šanse za uspjehom, pa smo odlučili da sreću potražimo na nekom drugom mjestu“, počinje priču za FOS Ilija Vuković.

Foto: Privatna arhiva

Prvobitni izbor mu je bila Amerika, a nakon godine koju je proveo tamo, svoj život nastavlja u Kini.

„Nakon jednogodišnjeg usavršavanja u sklopu UGRAD stipendije pod pokroviteljstvom američke vlade, vratio sam se u svoju zemlju. Situacija u kulturi je i dalje bila na ’zavidno lošem nivou’. Na predlog prijatelja sam se prijavio za master studije na kineskoj Akademiji lijepih umjetnosti“, kaže Ilija.

Trenutno je druga godina master studija na smjeru vajarstvo. Živi u provinciji Zhejiang u gradu Hangzhou.

Foto: Privatna arhiva

Učenje jezika i kineski sistem obrazovanja

„Osnovne studije na smjeru vajarstva traju četiri, a master tri godine. Pošto se predavanja odvijaju na kineskom jeziku, strani studenti imaju još jednu godinu intenzivnog učenja tako da moje master studije traju četiri godine“, priča Ilija za FOS.

Sistem obrazovanja je veoma kvalitetan, a ova akademija broji više od 10.000 studenata. Takođe, njih desetak je iz Crne Gore.

Foto: Privatna arhiva

„Zvuči ludo ali istinito – izvoz umjetnika iz Crne Gore. Imamo sve uslove za rad, šansu da stvaramo u materijalu u kojem želimo, organizuju nam i besplatna usavršavanja u vidu umjetničkih kolonija, a, takođe, nam obezbjeđuju i radnike koji pomažu u procesu klesanja ako je skulptura većeg formata“, objašnjava naš sagovornik.

Foto: Privatna arhiva

Iako je kineski jezik težak i obiluje znakovima, nije mu bilo teško da ga savlada.

„Za nas, ljude iz Crne Gore, začuđujuće je lako govoriti kineski vjerovatno zbog toga što nam je želja za izražavanjem jača od bilo čega. Što se tiče pisanog dijela samo je pitanje koliko će neko sjedjeti, učiti znakove i pokušati da razumije sve njegove djelove. Dakle, neophodan je samo rad“, kaže ovaj Mojkovčanin.

Život i običaji u Kini

Tokom svog boravka u Kini imao je dosta kolektivnih. a trenutno radi i na prvoj samostalnoj izložbi. Međutim, pored učenja i rada, ovaj Mojkovčanin nađe vremena i za šetnju i upoznavanje kineske kulture.

„Kod nas kažu da se na dobro lako naviknuti. Tako je bilo i u mom slučaju. Akademija mi se nalazi u jednom od najljepših kineskih gradova. Ljudi su, takođe, srećni, i iz nekog razloga glasni su kad pričaju, baš poput nas sa sjevera Crne Gore. Imaju izuzetno zdrav način života. Bude se rano, obroci su im uvijek u isto vrijeme i svi piju samo toplu vodu ili čaj. Hladnu vodu niko ne pije. Osim toga ovo su ljudi koji nikada nisu agresivni“, priča Ilija za FOS.

Foto: Privatna arhiva

A nije odolio ni poznatim kineskim specijalitetima.

„Hrana je odlična. Riba je veliki sprecijalitet, takođe i svinjetina u slatko- kiselom sosu. U ovom dijelu Kine se ne jedu psi, mačke i zmije… Kliše je da baš svi Kinezi to jedu. Jede uglavnom mali broj ljudi iz provincije. Lično te stvari ne bih probao. Moja djevojka je iz Koreje i tamo se jedu ’bandegi’ – mali crvi. Donijela je to jednom, upakovano poput supe. Preskočio sam obrok, a moj kolega Dušan je probao i kaže da je odlično“, priča nam kroz smijeh Mojkovčanin.

Foto: Privatna arhiva

Crna Gora – prava sapunica

„Kući ću se vratiti jedino ako budem morao. U Crnoj Gori mladi umjetnici nemaju nikakvu egzistenciju, mada ni oni koji nisu umjetnici nemaju neku šansu. Plate su male, vidici zatvoreni, imamo suđenja koja se prenose putem televizije. Prava sapunica u kojoj se samo novac pere. To je teško gledati i iz perspektive čovjeka koji nije u toj zemlji, a kamoli uživo“, iskren je Ilija.

Vedrija strana priče je da ima ponudu sa jednog evropskog univerziteta za doktorske studije, a i par poslovnih ponuda u Kini.

„Ja bih uvijek izabrao Kinu jer ovdje imam život. Još 18 mjeseci sam na studijama, pa ću vidjeti šta će mi dalje vrijeme donijeti“, zaključuje Ilija priču za naš portal.

Portal Mojkovac

Pročitajte još